dunja

Udruga SOS Rijeka djeluje već skoro 30 godina, a isto toliko s nama su i naši volonteri i naše volonterke. Naravno, postava se mijenjala, kao i dinamika i broj osoba koje volontiraju, ali taj nam je segment uvijek bio značajan i rado smo mu posvećivale svoje vrijeme, a naši su nam volonteri uloženo dvostruko vraćali! Iako je lijepih trenutaka, druženja, teambuildinga, humanitarnih akcija i volonterskih sati u ovih 30 godina zaista bilo mnogo, ovdje bih se osvrnula na jednu akciju koja nam je ostala u posebno lijepom sjećanju – I ja sam Dunja!

Nažalost, mnoge se udruge još uvijek bore s vidljivošću njihovih volonterskih programa pa tako ta boljka nije izbjegla ni nas, pogotovo jer je bila riječ o telefonskoj liniji za žrtve nasilja i ostale osobe u kriznim situacijama. U pomoć su nam priskočili dragi prijatelji udruge, Vinko i Mia iz Ri Rocka te su osmislili akciju i njen vizualni identitet! Tako su sve naše volonterke postale „Dunje“ te smo provele specifičnu akciju promocije SOS linije pomoći za žrtve nasilja i ostale osobe u kriznim situacijama, koja je bila namijenjena svima onima kojima je potrebna osoba za razgovor ili „pogled“ iz druge perspektive.

Osim volonterske linije pomoći, akcijom se poticalo i promoviralo volonterstvo, motivirala zajednica na aktivno građanstvo, promovirala Udruga i naši programi za korisnike. Akcija se odvijala putem informiranja građana na Korzu, dijelile smo letke te ih upućivale u rad naše Udruge koja pruža psihološku i pravnu pomoć žrtvama nasilja.

Drugi dio odvijao se na društvenim mrežama gdje smo objavljivale fotografije naših volonterki s njihovim motivirajućim rečenicama o volonterstvu ne bi li im odale priznanje za nesebično ulaganje i pomoć potrebitima te inspirirale druge građane na volonterski rad. Oglašavale smo se putem mrežne stranice i društvene mreže Udruge te su obavijesti o događanjima bile distribuirane i putem online i tiskanih medija te putem lokalnih radio i televizijskih postaja. U sklopu događanja tiskale smo promotivni materijal (plakate i letke te promotivne majice s natpisom I ja sam Dunja i telefonskim brojem na koji nas građani mogu kontaktirati). Akcija je bila vrlo uspješna te je volonterska linija pomoći djelovala još nekoliko godina, a ostale su i drage uspomene na sve naše „Dunje“!

Za kraj, tek nekoliko osobnih promišljanja o tome kako zadržati volontere da dugoročno volontiraju. Ja sam predsjednica Udruge od 2012. godine i uglavnom sam bila zadužena za menadžment volontera, a 2019. godine sam, zajedno s kolegicama, napisala Priručnik za učinkovit menadžment volontera u organizacijama civilnog društva koje pružaju pomoć i podršku osjetljivim skupinama. I danas, nakon toliko godina, još uvijek se iznenadim i raznježim kada vidim da su volonterke i volonteri koji su toliko dugo s nama, spremni odazvati se na akcije koje organiziramo, prisustvovati godišnjim domjencima, sudjelovati u radu Upravnog odbora i Skupštini Udruge (odbor i skupštinu čine naše dugogodišnje članice – volonterke). I na tome im iskreno hvala! Nedavno sam na jednom takvom susretu izrazila svoje čuđenje (ali i neizmjerno zadovoljstvo!) tom činjenicom, na što mi je jedna volonterka odgovorila, parafraziram, „da je SOS način života i tko jednom tu dođe, ne odlazi tako lako“. Moram se složiti s navedenim, a formula za to je? 40 posto kvalitetnog menadžmenta volontera, ali i 60 posto ljubavi, volje i toplog ljudskog pristupa!

Tina Kovačić, nekadašnja volonterka Udruge i sadašnja predsjednica Koordinacijskog tima